nedjelja, 04.11.2007.

(čitaj: bez naslova)

Evo još jedna nedjelja....ja bih trebala učit da ispravim 2 i 3 iz povjesti al mi se ne da....ove knjige po hnodu su glpe...baš su mi se sviđale one od prošle godine....bilo je manje teksa....a sad četiri strae po lekciji...nek on to uči....tako mi se ne da i još sam gladna...tata roštilja...i jedva čeka ples....danas je..wahooo....idam si sad još skidat odjeću za simse na nekoj stranici...pozzz do sljedečeg posta....ajd alo komujte....prošli post niko ništa....

subota, 27.10.2007.

...Život nije fer...ni malo...ili možda je...

...nakon što su joj roditelji rekli da ne smije plesati sve je bilo gotovo...mislila je da su joj snovi urušeni...sve je izgubilo smisao....i onda kad je isplakala dušu i kad je mislila da nema nade....čula je da ju zove mama...pokraj nje je bio i tata....samo su joj rekli....''tihana, prijavi se na onaj ples''....nije znala dal sanja...i nije sanjala...i sada sam tako sretna...jedva čekma utorak...

četvrtak, 25.10.2007.

...Život nije fer...ni malo...

Ne, život nije fer...ni malo...i to je tako tužno...
I onda kada misliš da postoji i malo nade da češ postati skroz sretna sve se rasprsne...ostaje samo tužna uspomena...koja se vraća i podsjeća te na davnu ružnu prošlost....

Svatko ima neki san...njen je san bio plesanje...bila je sretna i plesela je stalno...išl je na ritmiku i bila im vođa....i kad joj se napokon ukazala prilika na nešto ozbiljnije...i kad joj se činilo da će zauvijek biti sretna....i kad joj se učinilo da joj taj tren sreće neće nitko uništiti dogodilo se to...nije mogla ići...i nije krivil roditelje jer je znal da i to treba puno platiti....samo se rasplakala i zapitala zašto život nije fer... i pitala se čemu joj se to dogodilo....bila je odlična u školi...omiljena u razredu....stalno se zapitkivala zašto ne moe ići ona...

...Još joj je bilo teže kad je doznala da njene dvije njabolje prijateljice idu na taj ples....bilo je još teže....

utorak, 23.10.2007.

...

petak, 19.10.2007.

pismo zamišljenoj prijateljici

..svi mi ponekad glumimo..glumimo sami sebi..da smo ono što bi željeli biti..lažemo sami sebe..tako se bolje osjećamo..to je u ljudskoj prirodi..da budemo ono što nismo..makar to ne znaći nužno i bolje od nas samih..i to je sve razumljivo i to je sve normalno nekako ljudski..ukoliko kao u slućaju tvoje frendice ne činimo to tako da nekoga povrijedimo..pitaš se zašto je većina dečki tako plitka da kod cure i uvijek i uvijek gleda ponajprije vanjski izgled..nije to tako to je samo prvi dojam..istina jeste da su takvi intelektualci najagresivniji...
najviše ih se primjeti..i obićno su iskompleksirani sami sobom..i velika su velika manjina... Znam da svi znamo da se izgledom ne smijemo zabrinjavati i da je važno ono unutra no nedržimo se toga. koliko djevojaka svaki dan 30 minuta provede pred ogledalom praveći frizure i ulješavajući se, puno. puno njih već unaprijed smišlja riječi kojima će zadiviti dečka. iako sad kažem da to nije dobro...glumiti nije dobro iako ponekad i sama to činim....ponekad mi to svi činimo....no ako te netko voli trebao bi te voljeti zbog onoga što imamo unutra....ono što zaista čini nas i gradi našu dobrotu prema prijateljstvu i prema svemu onomu što radimo...nije li tako...oni ljudi koji nas procjenjuju po vanjskom izgledu kadtad se pokaju...jer ljude po vanjštini ne smije procjenjivati...zar ne?...razmisliti

utorak, 16.10.2007.

Još jedna užasno mlada smrt

Kao što smo svi čuli poginuo je Toše Proetski. Ovo če vjerojatno biti tema mnogih od blogova...al on to i zaslužuje...
Ja nisam bila njegov veliki fan al sam ga slušala bi stvarno mi ga je žao....
Bio jr na vrhuncu svoje slave, a onda, onda se sve srušilo...u jednom je trenu samo nestao...
Tad su nestali i svi njegovi snovi koje je želio ostvariti, sve nespjevane pjeme koje je želio ispjevati, svi provedeni trenutci koje je želio provesti...
Bio je na vrhuncu svoje karijere...
Imao je i predivne pjesme...
Život je kakad okrutan...
Tu si pa te nema...
To je tako tužno...
Pa to se moglo dogoditi i meni...
Da, moglo se dogoditi i nekome do kog mi je stalo...
A bio je i tako mlad...
I saku riječ koju napišem o njemu je zaslužio...
I Svaka rječ koja na tv-u bude o njemu je zaslužena...

...POKOJ MU VJEČNI...

VOLI OSMJEH TVOJ

ponedjeljak, 15.10.2007.

FIZIČKI IZGLED:koliko je važan?

Danas iz hrvatskog pravimo parlaonicu na temu vanjskog izgleda...ne znam na kojo strani da udem jer koliko god da je vanjski izgled važa, toliko i nije...

Kada pitamo ljude koliko im je ljepota važna pri procjenjivanju ljudi, većina će, sukladno bontonu, reći da im ona nije presudna. Odgajani smo, više ili manje, da damo veću važnost na „prave“ kvalitete kod ljudi – poštenje, iskrenost, ljubaznost, marljivost… Za ljude kojima je izvanjska ljepota važna kažemo najčešćeda su površni. Jer mi cjenimo uglavnom unutarnju ljepotu…

No, je li zaista tako? Većina istraživanja pokazuje da osobe koje su lijepe povezujemo i sa drugim lijepim osobinama poput snage, senzibilnosti, skromnosti, društvenosti… Također smatramo da su lijepe osobe uspješnije u svom životu, braku, poslu, društvenim kontaktima… od drugih, možda ne toliko lijepih, osoba. A zašto? Odgajani smo da mislimo da nije fer vrednovati osobu na temelju nečega kao što je izvanjska ljepota, nečega nad čime osoba nema ama baš nikakvu kontrolu. Zato, da bi si olakšali grizodušje, lijepim osobama pripisujemo i druge lijepe osobine, kako bi smanjili, dakle, osjećaj da ono što radimo nije fer.
A također imamo sklonost pripisati lijepe osobine osobama koje se druže sa fizički privlačnim ljudima. Zato, pažljivo birajte prijatelje

subota, 13.10.2007.

JANICA KOSTELIĆ

JA BAŠNEŠTA RAZMIŠLJALA O ZIMI I SJETILA SE JANICINOG SKIJANJA U ZAGREB....SVAKA JOJ ČAST

petak, 12.10.2007.

KOMENTARI

JAKO MI JE KRIVO ŠTO MOJ BLOG NITKO NE ČITA...JA OSTAVLJAM KOMENTARE MNOGIM LJUDIMA A MENI NITKO....ŠTA JA TAKO GROZNO PIŠEM POSTOVE

srijeda, 10.10.2007.

FUNNY

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.